“Mačja pašticada”: Šibenska legenda iz doba talijanske okupacije
U uskim kalama Šibenika, gdje ti susjed zna kad si stavija vodu za kavu, već godinama kruži priča koja je postala gotovo urbana legenda – jesu li se stvarno jele mačke za vrime talijanske okupacije?
E sad… Ovisi koga pitaš.
Ako pitaš babu sa Gorice:
– “E moj sinko, kad nema ni kruva ni fažola, ni boba ni srdela, mačka ti je ka tele!” – i još će dodati da su znale završiti u šugu “za nedilju”.
Ako pitaš nekog modernijeg Šibenčanina:
– “A di ću ti ja mačku pojist, pa imamo doma dvi, spavaju na krevetu, bolje su obučene nego ja!”
Ipak, legenda kaže da su za vrime fašističke okupacije, kad su Talijani šetali Kalelargom više nego domaći za vrime maškara, glad bila tolika da je svaka beštija koja se kretala mogla završit u loncu. Pa je tako i mačka, navodno, dobila svoju kulinarsku “karijeru”.
Naravno, sve to bez recepta – jer tko bi to uopće zapisiva?
Navodni sastojci “mačje pašticade”:
-
1 (bivša) mačka iz Kvartira
-
Luk kapula, jer bez nje ni crv ne bi uš’o u zemlju
-
Crno vino (a šta drugo)
-
Dvi kapi ulja – ako ih ima
-
I strina koja govori: “Ništa ti ovo nije, samo ne gledaj šta ideš.”
Šala naravno, jer danas su šibenske mačke kraljice dvorišta i Facebooka – svi ih hrane, maze i vade im krpelje. Domaćice više ne kuhaju šugu, nego šalju Glovo, a mačke leže na kauču i gledaju sapunice.
No, jedno je sigurno – priča o “mačjoj pašticadi” ostat će u kolektivnoj memoriji Šibenika kao opomena, mit, i izvor nepresušnog humora.
Jer ako te netko danas u Šibeniku pogleda i reče: – “Nemoj se ljutit ki mačka u loncu!”
…znaš da je priča još živa. 😸
Bitno je da će i Trump na Tomsona