Neki ljudi svoj grad vole glasno, a neki mu posvete gotovo cijeli život. Milivoj Zenić pripadao je ovim drugima. Šibenski intelektualac, knjižničar, kulturni povjesničar i dugogodišnji ravnatelj Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ ostavio je trag koji je u Šibeniku vidljiv i danas.
Rođen je u Šibeniku 14. kolovoza 1953. godine, a preminuo 20. studenoga 2011. U rodnom je gradu završio osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega odlazi u Zagreb. Na Filozofskom fakultetu diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost, a potom se vratio svom Šibeniku.
U Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ zaposlio se 1979. godine, a 1984. postao je njezin ravnatelj. Na toj je dužnosti ostao sve do smrti 2011. godine.
Knjižnica na Poljani kao dio njegove ostavštine
Kada danas Šibenčani uđu u Knjižnicu na Poljani, malo tko razmišlja o tome koliko je dug put prethodio njezinu preseljenju u samo srce grada. Upravo je Zenić bio jedan od najzaslužnijih ljudi za taj veliki korak. Godinama se zalagao da Knjižnica napusti dotadašnji neodgovarajući prostor u „plavom neboderu“ i dobije mjesto kakvo gradska knjižnica zaslužuje. To se konačno dogodilo 2005. godine, kada je preseljena u Vitićevu zgradu na Poljani.
Njegova vizija nije bila samo dobiti više polica i kvadrata. Knjižnicu je zamišljao kao mjesto susreta, kulture i svakodnevnog života grada Vrijeme je pokazalo koliko je takva ideja bila dalekovidna. Šibenska knjižnica danas je upravo to – jedno od mjesta kroz koje svakodnevno prolaze različite generacije Šibenčana.
Šibenik među koricama
Zenić je posebno bio posvećen šibenskoj kulturnoj i književnoj baštini. Godine 1992. pokrenuo je izdavačku djelatnost Knjižnice, kroz koju su javnosti približena brojna djela povezana sa Šibenikom i njegovom prošlošću. I sam je ostavio vrijedne knjige o svom gradu. Godine 2002. objavljena je „U pohvalu od grada Šibenika: Pisana riječ od najstarijih vremena do danas“, godinu poslije „Šibenska katedrala“, a 2010. „Stari Šibenik: Kalama, skalama i butama“. Posebno je posljednja knjiga ostala bliska svakome tko voli stari Šibenik. Zenić kroz njegove kale, skale i bute nije promatrao grad samo kao skup starih građevina. Zanimao ga je život koji se između tih zidova odvijao, ljudi koji su ondje živjeli i tragovi koje su ostavili. Nakon njegove smrti Knjižnica je 2016. objavila i „Šibenik, srcem i umom“, izbor njegovih tekstova posvećenih Šibeniku i okolici.
Šibenik mu je bio puno više od teme
Zenićev rad izlazio je iz okvira knjižničarstva. Pisao je o kulturnoj povijesti, surađivao s lokalnim glasilima i Hrvatskom revijom, bio scenarist dokumentarnog filma „Šibenski trudi“ te producent filma „Rota“, posvećenog šibenskom renesansnom bakrorescu i kartografu Martinu Koluniću Roti. Njegov doprinos prepoznat je i izvan Šibenika. Godine 1997. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, a 2010. dobio je Nagradu „Kukuljevićeva povelja“, priznanje Hrvatskoga knjižničarskog društva za dugogodišnji rad i značajan doprinos unapređenju knjižničarske struke.
Grad koji je volio ostao je njegova najveća knjiga
Milivoj Zenić preminuo je u Šibeniku 20. studenoga 2011., u 59. godini života. Imao je tek 58 godina. Ipak, iza njega je ostalo mnogo toga. Ostale su knjige. Ostala je izdavačka djelatnost koju je pokrenuo. Ostali su tekstovi o šibenskoj povijesti i baštini. A možda najvidljiviji trag ostao je upravo na Poljani. Knjižnica za koju se toliko zalagao i danas je puna ljudi. Zato je teško govoriti o Milivoju Zeniću samo kao o nekadašnjem ravnatelju Knjižnice. Bio je jedan od onih Šibenčana koji su razumjeli koliko grad vrijedi tek kada poznaje, čuva i prenosi vlastitu priču.
A Šibenik je za Zenića bio upravo to – priča vrijedna čuvanja.
Foto: FB_ŽeljkoK
Stoljećima joj dolaze s molitvama i zavjetima: Priča o Gospi Vrpoljačkoj