Nekoliko kilometara od Šibenika, iznad Donjeg polja, nalazi se mjesto kojem se generacije vjernika vraćaju s istom vjerom i istom nadom. Svetište Gospe Vrpoljačke u Vrpolju jedno je od najstarijih i najvažnijih marijanskih svetišta Šibenske biskupije, a njegova povijest duboko je povezana sa životom ljudi šibenskog kraja.
Gospina crkva u Vrpolju spominje se još uz osnutak Šibenske biskupije 1298. godine, kada se navodi kao crkva Blažene Gospe Stomorije, odnosno Gospe Vrpoljačke. Današnja crkva povezuje se s početkom 18. stoljeća, a Hrvatska enciklopedija navodi 1721. godinu te kasnije proširenje 1939. godine.
Slika koju su stoljećima čuvale generacije
Središnje mjesto u svetištu pripada slici Gospe Vrpoljačke, koja se čuva na glavnom oltaru. Prema podacima zabilježenima na slici, potječe iz 1383. godine i pripisuje se sijenskoj slikarskoj školi. Tijekom stoljeća bila je nošena u procesijama, obnavljana i brižno čuvana, a u vrijeme opasnosti od osmanskih prodora prenošena je u Šibenik.
Oko nje se razvila i snažna pučka pobožnost. Vjernici su Gospi dolazili s molitvama, zavjetima i zahvalama, a predaje o svetištu prenosile su se s generacije na generaciju.
Jedna od najpoznatijih govori kako se Gospina slika, kada su je pokušavali premjestiti na drugo mjesto, ponovno vraćala na prostor stare crkve. Upravo su takve priče dodatno učvrstile posebnu vezu ljudi s Vrpoljem i svetištem.
Pješice prema Gospi
Poseban dio vrpoljačke tradicije vezan je uz Veliku Gospu. Već uoči blagdana prema svetištu su desetljećima, pa i stoljećima, kretali hodočasnici iz Šibenika, Vodica, okolnih sela i drugih dijelova Dalmacije.
Mnogi su dolazili pješice tijekom noći, a starije generacije pamte i hodočasnike koji su put prelazili bosonogi, noseći svijeće i zavjetne darove. Cilj je bio isti – stići do Gospe, pomoliti se i barem dio blagdana provesti u blizini njezina lika.
Ta tradicija nije nestala. I danas se za Veliku Gospu u Vrpolju okupljaju tisuće vjernika, a središnja slavlja redovito uključuju procesiju s Gospinom slikom i misno slavlje koje predvodi šibenski biskup.
Svetište koje je više od građevine
Gospa Vrpoljačka za šibenski kraj nije samo povijesna crkva niti vrijedno umjetničko djelo. Svetište je kroz stoljeća bilo mjesto na koje se dolazilo u teškim trenucima, ali i zahvaliti nakon uslišanih molitava.
Upravo zato priča o Gospi Vrpoljačkoj nije samo priča o datumima i građevinama. Ona je priča o ljudima koji su ondje dolazili prije nas, o zavjetima koji su se prenosili kroz obitelji i o tradiciji koja je preživjela ratove, društvene promjene i stoljeća.
Na Veliku Gospu ta se povezanost vidi možda jasnije nego ikada. Put prema Vrpolju ponovno ispune hodočasnici, a najstarije marijansko svetište Šibenske biskupije ponovno postane mjesto susreta, molitve i zajedništva.
Gospa Vrpoljačka stoljećima je dio vjerske i kulturne slike šibenskog kraja, a za mnoge vjernike prije svega ostaje – njihova Gospa kojoj se uvijek vraćaju.
Ususret Velikoj Gospi: Vrpolje će ponovno biti mjesto velikog okupljanja