Dovoljno je reći Keke: Priča o Šibenčaninu kojeg zna cijeli grad
U Šibeniku je dovoljno reći – Keke. Malo je ljudi kojima je nadimak toliko srastao s gradom da ime i prezime gotovo nisu potrebni. Iza njega je, naravno, Željko Koloper, čovjek čiji se profesionalni i životni put desetljećima prepliće sa šibenskim kazalištem, Međunarodnim dječjim festivalom, modom, filmom, gradskim manifestacijama i brojnim generacijama Šibenčana. Danas je Keke u mirovini, barem službeno. U travnju 2025. posljednji je put kao zaposlenik zaključao vrata svog ureda u HNK-u u Šibeniku nakon gotovo pola stoljeća povezanosti s kazalištem. No, oni koji ga poznaju teško bi uz njegovo ime stavili riječ mirovanje. I u 2026. ostao je aktivan u šibenskom društvenom i kulturnom životu, među ostalim kroz događanja u Art Podrumu.
Od biljeterskih poslova do producenta
Kekina kazališna priča počela je još 1979. godine, u studentskim danima, kada je preko Student servisa radio kao biljeter. Bilo je to vrijeme kada današnji HNK još nije djelovao u obliku kazališne kuće kakvu danas poznajemo, već kao Centar za kulturu. Nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Splitu, 1984. godine zaposlio se u kazalištu i preuzeo posao organizatora programa. Tijekom ratnih godina bio je organizator-propagandist, a nakon promjena koje je donio Zakon o kazalištima 2008. postao je producent. Posljednje godine prije umirovljenja proveo je kao savjetnik za organizacijske i produkcijske poslove. Gotovo da nema posla u kazalištu s kojim se tijekom svih tih godina nije susreo. Iza kulisa, daleko od svjetala pozornice, organizirao je, povezivao ljude i rješavao probleme koji publici uglavnom ostaju nevidljivi. Radio je uz neke od ljudi koji su obilježili šibensku kulturu, među kojima su Ivo Brešan, Drago Putnjiković, Pavo Roca, Mate Gulin i Jasenka Ramljak. Upravo je tu generaciju često isticao kao ljude od kojih je učio posao.
Keke i MDF – priča koja traje desetljećima
Odvojiti Keku od Međunarodnog dječjeg festivala gotovo je nemoguće. Sam sebe naziva „djetetom festivala“, a tijekom desetljeća bio je dio ekipe koja je gradila jednu od najvažnijih šibenskih kulturnih manifestacija. Festivalske arhive potvrđuju ga, primjerice, kao koordinatora radioničkog programa zajedno s Brankom Lovrićem Caparinom, dok je kasnije radio i kao producent MDF-a. Za generacije Šibenčana MDF je puno više od programa na papiru, a upravo je Keke pripadao onoj ekipi koja je godinama radila iza pozornice kako bi grad svakog ljeta postao velika dječja pozornica.
Leona i generacije šibenskih djevojaka
Kazalište i Festival samo su jedan dio njegove priče. Sa Željkom Petrešom pokrenuo je agenciju Leona, kojoj se poslije pridružila i Ljilja Stamenković. Leona je tijekom godina prerasla okvire klasične modne agencije i postala mjesto kroz koje su prošle brojne mlade Šibenčanke. Koloper je i nakon mnogo godina upravo taj dio priče isticao s posebnim ponosom. Mnoge nekadašnje „Leonice“ ostale su povezane i dugo nakon završetka tog životnog razdoblja. Uz Leonu se veže još jedna priča koju pamte generacije šibenske djece – Božićne čarolije. Manifestaciju su 1993. godine, u ratnom Šibeniku, pokrenuli upravo Željko Koloper i Željko Petreš, uz podršku iskusnih šibenskih kazalištaraca. Prve Božićne čarolije održavale su se na trgu ispred kavane Medulić, a manifestacija je tijekom sljedećih desetljeća postala dio šibenske blagdanske tradicije. Keke i Petreš vodili su je punih 30 godina, nakon čega je organizacijsku ulogu preuzeo HNK u Šibeniku.
Od kazališta do filmskih setova
Manje je poznato da Keke iza sebe ima i ozbiljno iskustvo na filmu i televiziji. Sudjelovao je u nizu filmskih i televizijskih projekata, među kojima su „Obećana zemlja“, „Anđeo, prah i pepeo“, „Kako je počeo rat na mom otoku“, „Dva igrača s klupe“ i „Svećenikova djeca“, kao i u brojnim dokumentarnim, reklamnim i glazbenim snimanjima. Godine 2012. primljen je u Hrvatsko društvo filmskih djelatnika u zvanju organizatora, a iste je godine postao i redovni član Hrvatskog društva dramskih umjetnika.
U mirovini, ali ne i u mirovanju
Kad je u travnju 2025. napustio kazalište, zatvorilo se veliko profesionalno poglavlje. Ali Keke nije nestao sa šibenske scene. U Art Podrumu, koji je otvorila njegova kći Laura Koloper, nastavila su se druženja i kulturna događanja. U 2026. Keke je ondje bio povezan i s povratkom popularnih disco večeri namijenjenih ponajprije generaciji 40+, uz glazbu sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih. Na neki način, to je sasvim logičan nastavak svega što je radio desetljećima. Okupiti ljude, osmisliti program i stvoriti razlog da se izađe iz kuće. Nakon odlaska iz kazališta posebno je istaknuo da uživa u tome što je postao djed.
Jednostavno – naš Keke
Teško je Željka Kolopera svesti na jednu funkciju. Keke je organizator, producent, festivalski čovjek, filmski djelatnik, pokretač Leone i Božićnih čarolija. Gotovo pola stoljeća bio je ondje gdje se nešto događalo. U kazalištu, iza pozornice MDF-a, na snimanjima, među mladima u Leoni, u blagdanskim programima i danas u nekim novim gradskim pričama.
Na Tvrđavi sv. Nikole i danas se vide tragovi nekadašnje kapele