Hormuz – kako uski tjesnac između Irana i Omana drži svijet u napetosti
Širok svega 33 kilometra (od Šibenika do Kornata), s plovnim trakama uskim tek oko tri kilometra po smjeru, Hormuški tjesnac danas je više od geografske točke. On je vojni, energetski i politički detonator globalne nestabilnosti.
Hormuški tjesnac na karti izgleda kao važan, ali ipak samo jedan od brojnih morskih prolaza. U stvarnosti, riječ je o jednom od najosjetljivijih strateških prostora na svijetu. Na najužem dijelu širok je oko 33 kilometra, a stvarni plovni koridori za trgovačke brodove široki su tek oko dvije nautičke milje, odnosno oko tri kilometra u svakom smjeru. Kroz njega prolazi oko petine svjetske potrošnje nafte, a prošle godine je tim pravcem dnevno prolazilo više od 20 milijuna barela sirove nafte, kondenzata i derivata. Gotovo sav katarski LNG također ide tim putem.
Kad se to prevede na jadranske razmjere, Hormuz nije otvoreno more, za usporedbu on je širok koliko i udaljenost od Šibenika do Opata na Kornatima, nego više nalikuje kanal u kojem se golemi tankeri moraju kretati kroz vrlo uske prometne trake. Usporedba nije doslovna, ali osjećaj prostora bio bi bliži uskom prolazu između obale i otoka nego pučinskom horizontu srednjeg Jadrana. Upravo zato ondje i mali broj incidenata može proizvesti ogroman učinak. Tko poremeti promet u Hormuzu, ne dira samo brodove nego i cijene energije, inflaciju, opskrbne lance i političku stabilnost niza država.
Ugrožen je cijeli Zaljev
Važno je razumjeti da kriza nije ograničena samo na samo grlo tjesnaca. Napadi na brodove od početka rata zabilježeni na više mikrolokacija u i oko Zaljeva, uključujući područja uz obale Omana, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina, Iraka i Saudijske Arabije. To znači da nije ugrožen samo uski ulaz u Perzijski zaljev, nego čitav operativni prostor kojim brodovi prilaze izvoznim terminalima i izlaze prema Omanskom zaljevu i Arapskom moru.
Drugim riječima, Hormuz nije samo jedna točka na karti, nego središte šire mreže rizika. Brod koji formalno još nije u najužem dijelu tjesnaca već se može nalaziti u zoni prijetnje. To dodatno pojačava učinak nesigurnosti, jer se brodari ne pitaju samo mogu li proći kroz tjesnac, nego mogu li uopće sigurno doploviti do njega i iz njega.
Popis pogođenih brodova se povećava
Od početka rata prijavljeno najmanje 12 napada na brodove u ili blizu Zaljeva. Među pogođenim ili napadnutim plovilima spominju se MKD VYOM, Hercules Star, Skylight, Stena Imperative, Libra Trader, Gold Oak, Safeen Prestige, Sonangol Namibe, a 11. ožujka i Mayuree Naree, ONE Majesty i Star Gwyneth. Šteta varira od manjih oštećenja do požara, evakuacija i potvrđenih žrtava.
Upravo taj popis otkriva bit sukoba. Cilj nije nužno masovno potapanje brodova, nego stvaranje dojma da nijedna ruta više nije sigurna. Kad tanker plane, kad kontejnerski brod primi pogodak ili kad posada mora napustiti plovilo, tržište ne čeka dodatna objašnjenja. Premije osiguranja rastu, brodovi zastaju, rute se mijenjaju, a cijeli lanac opskrbe počinje usporavati. Tako se tjesnac zatvara i bez formalne blokade.
Iran ne mora pobijediti na moru da bi postigao cilj
Vojno gledano, Iran u Hormuzu ne vodi klasičnu pomorsku bitku. Njegova snaga leži u asimetriji. Iran je rasporedio oko desetak mina u tjesnacu, što je dovoljno da ozbiljno zakomplicira ponovno otvaranje plovidbe. Uz to, Iran upotrebljava i pomorske dronove u napadima na tankere, što pokazuje širenje prijetnje s projektila i mina na nove, teže predvidive sustave udara.
U takvom prostoru mine imaju dvostruki učinak. Prvi je fizički: usporavaju i ograničavaju promet, prisiljavaju mornarice na minsko čišćenje i tjeraju brodove na čekanje. Drugi je psihološki: i mali broj mina stvara golem strah, jer nitko ne želi poslati supertanker u koridor za koji nije sigurno da je čist. Zbog toga Hormuz nije potrebno potpuno zatvoriti već ga je dovoljno učiniti dovoljno opasnim da promet stane sam od sebe.
Američka aktivnost: snažni udari, ali bez jamstva za civilnu plovidbu
Sjedinjene Države na ovu krizu odgovaraju dvostruko. S jedne strane, američke snage su uništile 16 iranskih plovila za polaganje mina, a ranije su gađani i drugi iranski pomorski ciljevi. Time Washington pokušava smanjiti iransku sposobnost da dugoročno pretvori tjesnac u minsko i raketno bojište.
S druge strane, jednako je važno ono što SAD još ne čini. Naime, američka mornarica zasad odbija gotovo svakodnevne zahtjeve brodarske industrije za vojnom pratnjom trgovačkih brodova kroz Hormuz, uz obrazloženje da je rizik previsok. Pentagon razmatra opcije za sigurnu pratnju, ali Reuters također navodi da se o mogućim zaštitnim misijama razgovara i među europskim i azijskim državama te da bi takve operacije bile mnogo lakše izvedive tek nakon smirivanja sukoba.
To je možda i najjači pokazatelj ozbiljnosti situacije. Ako ni najjača mornarica svijeta u ovom trenutku ne želi reći da može normalno osigurati trgovački promet, onda je jasno da Hormuz više nije samo osjetljiva ruta, nego prava vojna zona visokog rizika.
Iranske žrtve: puno tvrdnji, malo čvrstih brojki
Kad je riječ o iranskim žrtvama baš u samom Hormuzu, treba ostati vrlo oprezan. Javno dostupni izvori koje sam provjerila potvrđuju uništenje iranskih plovila i udare na njihove pomorske kapacitete, ali ne daju pouzdanu, precizno razdvojenu brojku poginulih iranskih pripadnika isključivo u zoni tjesnaca. To znači da bi iznošenje čvrste brojke bilo nagađanje. Ono što se može reći jest da su iranski pomorski resursi u zoni Hormuza oslabljeni, ali ljudski gubici ondje nisu javno jasno i neovisno razjašnjeni.
Zašto je cijeli svijet talac tako malog prostora
Hormuz jedini morski izlaz za niz velikih izvoznika energije, uključujući Kuvajt, Iran, Irak, Katar i UAE, dok Saudijska Arabija i UAE imaju samo ograničene alternativne pravce za zaobilaženje tjesnaca. Američka EIA procjenjuje da bi kroz postojeće saudijske i emiratske cjevovode moglo biti preusmjereno oko 2,6 milijuna barela dnevno, što je daleko manje od volumena koji inače prolazi kroz Hormuz.
Zato se svaka kriza u tom prostoru trenutačno pretače u globalnu nervozu. Dovoljan je mali broj napada, nekoliko pogođenih brodova i tek desetak mina da cijeli svijet počne računati koliko će poskupjeti nafta, plin, prijevoz i roba široke potrošnje. Hormuz je zato mnogo više od morskog prolaza. On je mjesto na kojem se geografska skučenost pretvara u globalnu moć ucjene.
Hormuški tjesnac se ne zatvara se bravom, lancem ni flotom razapetom preko mora. Zatvara se strahom, minama, dronovima i dovoljno preciznom prijetnjom da trgovina sama uspori ili stane. Na papiru je to morski prolaz između Irana i Omana. U stvarnosti, to je mjesto na kojem se odlučuje koliko će svijet plaćati energiju, koliko će rasti inflacija.