Šibenčanin iza najvećih klapskih pisama: Priča o legendarnom Dušanu Šarcu

Postoje autori čija imena možda ne izgovorimo svaki put kada zapjevamo njihove pjesme, ali njihove melodije znamo od prvog takta. Dušan Šarac jedan je od njih. Šibenčanin, skladatelj, aranžer, dirigent i producent iza kojeg je više od 800 snimljenih skladbi, čovjek je čije su pjesme tijekom više od šest desetljeća postale dio glazbenog identiteta Dalmacije. „Maslina je neobrana“, „Dalmacija u mom oku“, „Budi noćas mirno more“, „Šibenska balada“, „Na teraci“, „Šijavica“, „Na omiškoj stini“… samo su neke od pjesama koje nose njegov autorski potpis. Mnoge od njih danas se pjevaju toliko prirodno da ih dio publike gotovo doživljava kao tradicionalne dalmatinske pjesme. A možda je upravo u tome najveći kompliment koji jedan skladatelj može dobiti. Od šibenskog Varoša do velikih imena hrvatske glazbe

Dušan Šarac rođen je 1942. godine u Šibeniku, a u rodnom je gradu proveo prvih 18 godina života. Odrastao je u sredini u kojoj se mnogo pjevalo, iako mu se nitko u obitelji profesionalno nije bavio glazbom. Pohađao je glazbenu školu, učio klavir i flautu, a naposljetku završio srednju glazbenu školu s violinom. Nakon odlaska u Zagreb završio je Pedagošku akademiju i sedam godina radio kao glazbeni pedagog. Profesionalni put potom ga je odveo u diskografiju. Radio je kao glazbeni urednik i producent u Suzyju i Jugotonu, surađivao s velikim imenima hrvatske glazbene scene, a posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima dugogodišnja suradnja s njegovim prijateljem iz djetinjstva Mišom Kovačem. I premda je desetljećima bio okružen najvećim zvijezdama, Šarac nikada nije pretjerano volio biti u prvom planu. U intervjuu povodom 80. rođendana jednostavno je objasnio kako nije čovjek za svjetla reflektora, nego radije ostaje iza scene.

Šibenik nikada nije napustio njegove pjesme

Iako je velik dio profesionalnog života proveo u Zagrebu, Šibenik je ostao duboko utkan u njegov glazbeni rukopis. Njegova povezanost s rodnim gradom posebno se vidi kroz Večeri dalmatinske šansone, festival koji je pokrenuo zajedno s Brankom Viljcem i Arsenom Dedićem. Ideja je od početka bila stvoriti nešto drugačije od klasičnog festivala zabavne glazbe – prostor za autora, pjesmu i mediteranski glazbeni izričaj. Jednako snažna bila je i njegova veza s klapskom pjesmom. Surađivao je sa šibenskim klapama, među kojima su Šibenik, Jadrija i Teuta, a njegov odnos s Festivalom dalmatinskih klapa u Omišu traje još od kraja šezdesetih godina. Umjetničkim kormilom omiškog Festivala upravljao je od 2008. do kraja 2022. godine. Njegova skladba „Na omiškoj stini“, nastala u suradnji s Perom Picukarićem, postala je i službena svečana pjesma Omiša.

Porin za život posvećen glazbi

Za svoj golemi doprinos hrvatskoj glazbi Šarac je 2023. godine dobio Porin za životno djelo. Bilo je to priznanje za desetljeća provedena iza pjesama koje su obilježile hrvatsku glazbu, ali i za njegov rad kao producenta, aranžera, dirigenta, urednika i umjetničkog voditelja. No priča o Dušanu Šarcu nije završila Porinom za životno djelo.

A što Dušan Šarac radi danas? 

Upravo je to možda najljepši dio njegove priče. Iako više nije umjetnički ravnatelj omiškog Festivala, Šarac ni u 2026. godini nije prestao skladati. Na jubilarnom 60. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu ove je godine predstavljena njegova nova skladba „Kad zaspu grdelini“, na stihove Pjera Mirića, u izvedbi klape Intrade. I dogodilo se nešto što možda najbolje govori koliko Šarčev osjećaj za dalmatinsku pjesmu nije izgubio snagu: publika na Trgu svetog Mihovila upravo je toj skladbi dodijelila svoju prvu nagradu na Večeri novih skladbi 60. Festivala. Dakle, više od šest desetljeća nakon početka njegova autorskog puta, Šarac i dalje radi ono što je radio cijeloga života – stvara pjesme koje ljudi žele pjevati.

Dušana Šarca teško je smjestiti samo u jednu ladicu. Bio je profesor, diskografski urednik, producent, dirigent, festivalski čovjek i skladatelj. Ali prije svega ostao je čovjek pjesme. Njegov glazbeni svijet sazdan je od Šibenika, Dalmacije, klape, mora, ljubavi i ljudi s kojima je tijekom života stvarao. Možda zato njegove najpoznatije skladbe danas više ni ne zvuče kao pjesme jednog autora. Zvuče kao nešto što je oduvijek bilo tu i  kao ona pisma koju netko započne za stolom, a već nakon nekoliko taktova prihvate svi. A Dušan Šarac, Šibenčanin koji nikada nije osobito volio reflektore, i u 84. godini života ostaje upravo tamo gdje mu je, čini se, uvijek bilo najdraže – iza pjesme.