God križa u šibenskom Docu pobožnost koja traje 543 godine
God križa je godišnja katolička pobožnost čašćenja relikvije Krvi Kristove u Župi sv. Križa u šibenskom Docu. Obilježava se od 1483. godine, i to svake godine 27. ožujka, kao jedna od najstarijih i najupečatljivijih vjerskih tradicija u Šibeniku. Ta svetkovina lokalne naravi i danas zauzima posebno mjesto u duhovnom životu Doca, ali i u širem identitetu staroga Šibenika.
U središtu cijele priče nalazi se dolačko raspelo, odnosno Propeće, uz koje se stoljećima veže snažna pučka pobožnost. Prema predaji, raspelo je doplovilo Krkom do mjesta na šibenskoj rivi koje je potom ostalo poznato kao Križev mul, a iz mora su ga izvadila braća Šestanović, i to u razdoblju između 1402. i 1421. godine. Predaja dalje kaže da je, nakon što su križ unijeli u kuću, ozdravila njihova sestra koja je od rođenja bila gluhonijema. Upravo je to bio početak posebnog štovanja koje će kasnije prerasti u jednu od najprepoznatljivijih šibenskih pobožnosti.
Prema istoj tradiciji, Dolačani su tri dana zaredom u procesijama pokušavali prenijeti križ u katedralu sv. Jakova, ali bez uspjeha. Svaki put procesiju bi prekinulo nevrijeme, pa se to protumačilo kao znak da raspelo treba ostati upravo u Docu, u župnoj crkvi Sv. Križa. Ondje je i ostalo, a pod njim su se tijekom vremena počele skupljati srebrne zavjetne pločice s ispisanim zahvalama za uslišanja i ozdravljenja. Time je dolačko raspelo postalo ne samo liturgijski predmet, nego i simbol zavjeta, nade i vjere brojnih naraštaja Šibenčana.
Najvažniji događaj vezan uz God križa jest predaja o krvarenju raspela. Prvo se, prema sačuvanoj tradiciji, dogodilo na Veliki četvrtak 26. ožujka 1483. godine u popodnevnim satima. Od tada se već sljedeći dan, 27. ožujka, počeo obilježavati kao God križa. Drugo krvarenje zabilježeno je 2. svibnja 1812. godine, uoči blagdana Našašća Svetoga Križa, i to za vrijeme francuske uprave. Kao trajni spomen na ta događanja ostao je relikvijar sa zgrušanom krvi, koji se i danas čuva u crkvi te se jednom godišnje izlaže vjernicima na čašćenje.
Važno je i to da God križa nije ostao tek povijesna ili usmena predaja. Riječ je o živoj pobožnosti koja se i danas redovito slavi u župi Dolac.
U propovijedima vezanim uz God križa šibenski biskupi često naglašavaju da križ u kršćanskoj vjeri nije samo znak patnje, nego prije svega znak spasenja, ljubavi i saveza Boga i čovjeka. Time se God križa ne svodi samo na uspomenu na čudesan događaj, nego zadržava i vrlo snažnu poruku za sadašnji trenutak.
God križa nije samo crkvena svetkovina nego i dio kulturne memorije Doca i staroga grada. U njemu se spajaju povijest, lokalna predaja, pučka religioznost i osjećaj pripadnosti prostoru. U gradu koji je pun slojeva baštine, God križa ostaje jedan od onih običaja koji pokazuju da se identitet ne čuva samo u kamenu i dokumentima, nego i u živim obredima, zavjetima i zajedničkom pamćenju.
God križa je podsjetnik na snažnu kršćanske temelje našeg grada.
God Križa ove se godine također obilježava svečanom misom u 18 sati kojoj u 17:30 prethode lekcije o čudotvornom križu.