Maja Šintić ljuta na vladajuće
Maja Šintić iz stranke Možemo je imala potrebu objasniti glasačima što se jučer događalo na sjednici Gradskog vijeća Grada Šibenika, a radi potencijalne zainteresirane javnosti njezin tekst sa facebooka prenosimo u cijelosti:
Jučer je na sjednici gradskog vijeća Gradonačelnik rekao kako je sa skejterima sve dogovoreno i kako su oni zadovoljni i sretni sa zamjenskom lokacijom skate parka.
Istovremeno, skejteri očito nemaju pojma o tome:
“Šibenski skejteri već od 2000. godine vode borbu s gradskom upravom za izgradnju skate parka. Unatoč brojnim obećanjima, koja su se redovito pojavljivala uoči izbora, projekt nikada nije realiziran. Godine 2020. gradonačelnik i pročelnik najavili su konačnu realizaciju skate parka u sklopu Centra za mlade, no projekt je ponovno propao. Dok svi okolni gradovi već imaju skate park, kao objekt namijenjen olimpijskom sportu, Šibenik i dalje zaostaje. Nažalost, građani Šibenika još su jednom ostali uskraćeni za sportski i društveni sadržaj koji bi trebao biti standard svake urbane sredine – kazao nam je Mladen Belamarić, šibenski skejter koji će, nema mu druge, i nadalje skejtati u skate parku u Vodicama, koji je otvoren prije dvije godine i od tada je krcat.”
Na prazna obećanja smo navikli, ali u četvrtom mandatu već postaje zamorno.
Naime, naš Grad vodi takvu politiku koju bismo mogli nazvati i “svega će bit, ali ničega bit neće” i tako parafrazirati poznati glazbeni hit.
Planiranje kao takvo je, naravno, nužno i dobro. Međutim, planova u fazi ufanja da će ih providnost nekog europskog fonda ili Plenkovićeve dobrohotnosti uoči izbora pretvoriti iz idejnog rješenja u realiziran projekt smo se zaista nagledali i naslušali. Razumijem da sustav počiva na planiranju, ali ne razumijem da sustav ne kontrolira izvršenje planova ili se takvo planiranje pretvori u predizbornu i kontinuiranu marketinšku i političku promidžbu. Odnosno, ne razumijem sustav u kojem možeš planirati dovraga i bestraga, a da nitko ne pita za realizaciju.
Planovi se tako kod nas izriču najčešće nesvršenim glagolima: “Šibenik dobiva novu tržnicu”, “Uređuje se Draga”, “Šibenik rješava Dolac”, “Šibenik dobiva novu rivu”, “Šibenik dobiva novi stadion“, “Šibenik dobiva aerodrom”, “Šibenik dobiva bolnicu za palijativnu skrb”, “Šibenik uređuje nadvožnjak u Ražinama”, nastavi niz…
A zapravo, planovi bi se trebali izraziti kondicionalom: “Šibenik bi dobio novu tržnicu, ali prodali smo je i investitor ništa ne radi”, “”Šibenik bi dobio nadvožnjak u Ražinama, ali od 2017. nismo realizirali puno više od idejnog rješenja”.
Ili futurom: “Šibenik će dobiti bolnicu za palijativnu skrb, uz uvjet financiranja, za xyz godina”.
U slučaju skate parka:
“Šibenik bi dobio skate park, ali ipak neće, nije prioritet.”
Šteta, jer Vodice su dobile skate park i novu sportsku dvoranu, a svakodnevno taj prostor pokazuje da ulaganje u djecu, mlade i sport, zapravo i nema cijenu. Krcato je malo za reć’.
Šibenik će zato, vjerojatno, dobiti još jedno vježbalište na otvorenom koje po nekom ključu zauzima većinu naših otvorenih rekreacijskih površina, iako ja tamo zaista rijetko ikoga vidim.
O prioritetima u planiranju dalo bi se još i knjigu objaviti, završava Šintić.
Vlada potvrdila upravljanje projektom nove šibenske bolnice!