Može li luđe? Zašto u Šibeniku uopće postoje kontejneri za staklo?

MOŽE LI LUĐE? STAKLO SE U ŠIBENIKU MJESECIMA NE ODVOZI, KONTEJNERI SU PREPUNI!
Građani tvrde kako neki kontejneri za staklo stoje prepuni već mjesecima.
Zelena budućnost na papiru, prepuni kontejneri na ulicama
Živimo u 21. stoljeću, u vremenu u kojem su zaštita okoliša, recikliranje, održivi razvoj i kružno gospodarstvo postali gotovo neupitni imperativi suvremenog društva. Europa ulaže milijarde eura u zelenu tranziciju, građane se godinama educira o važnosti odvajanja otpada, a komunalna društva nabavljaju nove spremnike, vozila i opremu kako bi se što manje otpada odlagalo na odlagalištima.
Ipak, nakon gotovo 26 godina 21. stoljeća, čini se da u Šibeniku imamo prilično neobičan problem: građane smo naučili odvajati staklo, postavili smo im kontejnere, ali smo, sudeći prema stanju koje opisuju brojni građani, zaboravili na najvažniji dio posla, to staklo treba i odvesti!
I tako smo došli do apsurdne situacije. Na brojnim šibenskim zelenim otocima kontejneri za staklo toliko su puni da se u njih više ne može ugurati ni jedna jedina bočica. Staklene boce i tegle naslagane su do samih otvora, a građani koji žele odgovorno postupati sa svojim otpadom jednostavno više nemaju gdje odložiti staklenu ambalažu.
I nije riječ samo o jednom kontejneru koji se slučajno napunio prošlog vikenda.
Prema informacijama i pritužbama koje dolaze iz pojedinih šibenskih kvartova, problem traje mjesecima. Štoviše, neki građani tvrde da se njihovi spremnici nisu praznili gotovo cijelu godinu, odnosno da je posljednji odvoz bio još prošlog proljeća.
Direktor Zelenog grada Novica Ljubičić je na Gradskom vijeću objasnio je da papir i plastika zajedno odlaze u Bikarac kao miješana ambalaža, gdje se naknadno razvrstavaju u sortirnici. Prema njegovim riječima, na taj je način smanjen broj potrebnih vozila i trošak prijevoza.
No posebno je zanimljiv dio njegova odgovora koji se odnosi na staklo.
„Staklo ide posebno, jer Bikarac ne prima staklo”, izjavio je Ljubičić, dodajući da se za preuzimanje stakla i tekstila angažiraju druge tvrtke kojima Zeleni grad mora platiti uslugu.
Dakle, direktor je pred vijećnicima potvrdio da se staklo mora odvojeno prikupiti i predati drugim tvrtkama, uz određeni financijski trošak. Iz njegove izjave jasno proizlazi da Zeleni grad poznaje sustav preuzimanja stakla i da je svjestan potrebe plaćanja takve usluge. Ali ako se staklo mjesecima gomila po kontejnerima, kao što tvrde građani, tada moramo pitati:
Je li problem u tome što je preuzimanje stakla preskupo? Nema li Zeleni grad osiguran novac? Nema li kome predati staklo? Ili se kontejneri jednostavno ne prazne dovoljno često?
Zeleni grad za 2026. planirao prikupiti samo 105 tona stakla!
U Poslovnom planu Zelenog grada za 2026. godinu planirano je još više: 70 tona staklene ambalaže i 35 tona stakla, ukupno 105 tona. Naš je dojam da je iznimno malo. U Hrvatskoj godišnje jedan stanovnik napravi 22 kg staklenog otpada. U Šibeniku živi oko 45.000 ljudi na administrativnom području tako da se radi se o oko 1000 tona staklenog otpada godišnje.
Dakle, Zeleni grad vrlo dobro zna da se na području Šibenika godišnje stvaraju desetci tona odvojeno prikupljenog staklenog otpada. Ne samo da to zna, nego u svojim poslovnim dokumentima planira i njegovo prikupljanje.
Zato je opravdano pitati koliko je od tih planiranih 105 tona doista prikupljeno tijekom prvih deset i pol mjeseci 2026. godine. Koliko je toga stakla predano ovlaštenim sakupljačima ili obrađivačima? Kome je predano? Kada i po kojoj cijeni?
U četvrtim izmjenama Plana nabave Zelenog grada za 2023. godinu, pod evidencijskim brojem 106/23, nalazi se stavka pod nazivom „Usluga zbrinjavanja stakla”.Za tu je uslugu bila predviđena procijenjena vrijednost od 7.000 eura.
Međutim, zasad nemamo potpunu i aktualnu dokumentaciju na temelju koje bismo mogli nedvojbeno utvrditi koliko je Zeleni grad za te usluge platio tijekom 2024. i 2025. godine te s kim i pod kojim uvjetima ima ugovoren odvoz u 2026.
Ljubičić tvrdi da Bikarac ne prima staklo, ali dokumenti Bikarca govore nešto drugo!
Posebno zanimljiv dio ovog istraživanja odnosi se na Bikarac.
Naime, dok direktor Zelenog grada na Gradskom vijeću tvrdi da Bikarac ne prima staklo, u službenom Strateškom planu razvoja tvrtke Bikarac za razdoblje od 2023. do 2025. godine pronašli smo nešto što na prvi pogled proturječi takvoj izjavi.
U tablici 2.6-1, pod nazivom „Vrste otpada koje se prikupljaju na Reciklažnom dvorištu Bikarac”, izričito je navedena staklena ambalaža, s ključnim brojem 15 01 07.
U istoj tablici navodi se i staklo pod drugim ključnim brojevima. Drugim riječima, u vlastitoj dokumentaciji Bikarac izričito navodi da njegovo reciklažno dvorište zaprima staklo!
Postoji, međutim, važna razlika.
U dokumentu je navedeno da su reciklažno dvorište mogli koristiti građani, odnosno fizičke osobe. To ne znači automatski da Bikarac mora prihvatiti kamion pun stakla koje je Zeleni grad prikupio iz uličnih spremnika.
Reciklažno dvorište i glavno postrojenje za obradu otpada nisu isto, kao što nije isto prihvaćanje manjih količina otpada od građana i komercijalno preuzimanje većih količina od komunalnog društva.
Upravo zato ne možemo unaprijed zaključiti da je jedan direktor iznio neistinu.Ali možemo postaviti vrlo konkretno pitanje:
Ako Bikarac može prihvaćati staklo u svojem reciklažnom dvorištu, zbog čega ga ne može prihvaćati i od Zelenog grada?
Na papiru se spremnici prazne svakodnevno!
Pronašli smo još jednu zanimljivost.
U Planu upravljanja destinacijom Šibenik za razdoblje od 2025. do 2029. godine, koji je objavljen u Službenom glasniku Grada Šibenika, nalazi se tablica o sustavu gospodarenja otpadom na području grada.U njoj se, prema podacima Zelenog grada, navodi da se spremnici za reciklabilni komunalni otpad na javnim površinama prazne svakodnevno.
Svakodnevno!
Istina, iz tog podatka nije potpuno jasno odnosi li se navedena dinamika jednako na svaku vrstu reciklabilnog otpada, uključujući staklo.
Ali upravo je zato situacija još zanimljivija.
Na jednoj strani imamo službeni dokument koji govori o svakodnevnom pražnjenju spremnika, a na drugoj građane koji tvrde da njihove spremnike za staklo nitko nije ispraznio mjesecima.
Očito nešto ne odgovara stvarnom stanju ili je barem javno prezentirana slika sustava daleko od onoga što dio građana doživljava na terenu.
Bilo bi zanimljivo vidjeti evidenciju pražnjenja spremnika za staklo tijekom posljednjih šest ili dvanaest mjeseci.
Možda bi bilo najjednostavnije ukinuti kontejnere za staklo?
Ako već mjesecima ne možemo osigurati prikupljanje stakla, možda bi netko, naravno uz obilnu dozu ironije, mogao predložiti i mnogo jednostavnije rješenje.
Zašto onda uopće imamo kontejnere za staklo?
Zašto građane uvjeravamo da svaku bocu trebaju posebno odložiti ako je nakon toga nitko ne dolazi pokupiti? Možda bi im netko mogao predložiti da staklo jednostavno ubacuju u miješani komunalni otpad, pa neka sve zajedno završi na Bikarcu?
Naravno, takvo bi rješenje bilo protivno smislu odvojenog prikupljanja, pravilima gospodarenja otpadom i svim zelenim politikama koje se godinama promoviraju. Ne predlažemo građanima da tako postupaju.
Ali zar nije jednako apsurdno držati po gradskim ulicama kontejnere za recikliranje koji su stalno puni i koje nitko ne prazni? Možda bi onda, u nekoj potpuno izvrnutoj logici, bilo najbolje ukloniti i kontejnere za staklo. Ionako bi se moglo zaključiti da je dovoljno imati spremnik za metal te jedan za papir i plastiku, kad je direktor Zelenog grada već objasnio da se papir i plastika prevoze zajedno u Bikarac.
Ali poruka građanima postaje prilično zbunjujuća. Odvajajte, razvrstavajte, perite ambalažu, čuvajte okoliš, a mi ćemo poslije odlučiti hoćemo li i kada sve to odvesti.
Hoće li ovaj članak biti dovoljan da se kontejneri napokon isprazne?
Možda je na kraju upravo ovaj tekst ono što je potrebno da se netko u Zelenom gradu ozbiljnije pozabavi staklenom ambalažom.
Ali ako se pokaže da su neki spremnici doista mjesecima puni, onda očekujemo da se taj problem riješi, a ne da se građanima ponovno objašnjava kako je odvojeno prikupljanje





