Škabrnji su srušili zvonik. Na najveće zvono vratio se jedan Šibenčanin

Četiri dana dijele blagdan svetog Nikole Tavelića od dana kada se Hrvatska sjeća Vukovara i Škabrnje. Ta dva datuma povezuje i nešto što se s tla jedva može vidjeti: na najvećem zvonu župne crkve u Škabrnji nalazi se lik šibenskog sveca. Bio je ondje i prije rata, na zvonu koje više ne postoji.
Priča počinje 1971., samo godinu dana nakon što je Nikola Tavelić proglašen svetim. Škabrnja je tada dobila dva zvona. Na većem, teškom 700 kilograma, našla su se i dva Dalmatinca koja je lako prepoznati u njihovim gradovima: zadarski sveti Krševan na konju i šibenski franjevac Nikola Tavelić.
Na današnji dan prije 35 godina u Škabrnji su ubijeni civili i branitelji. U ratu je do temelja srušena i župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Kad su minirani crkva i zvonik, nestala su oba zvona.
Godinama poslije za novu je crkvu trebalo nabaviti i nova zvona. Tri su darovali Škabrnjani koji su živjeli u Americi, jedno župljani, a jedno Općina. Najveće je rodnom mjestu darovao Ante Kardum iz Clevelanda. Izliveno je u istoj talijanskoj ljevaonici kao i ono staro. Kad je 4. kolovoza 2004. zadarski nadbiskup Ivan Prenđa blagoslovio pet novih zvona, na najvećem su ponovno bili i Krševan i Tavelić.
U Vjesniku Zadarske nadbiskupije ostao je zapisan i detalj koji ovoj priči daje glas. Najveće zvono, ono sa Šibenčaninom, teško je 730 kilograma i zvoni tonom fa. Do njega je manje, dar same Škabrnje. Na njemu je posveta poginulim braniteljima i mještanima. Ono zvoni tonom sol.
Onaj tko prolazi pod zvonikom teško može pročitati što na njima piše. Ali može čuti oba.
Mladić skokom s gorućeg broda spasio život: drama kod Jadrije na današnji dan prije 67 godina





