Postoji jedno posebno doba godine kada se u Dalmaciji život barem nakratko preseli iz kuća, ureda i gradskih ulica među stare masline. Kada se u automobile spremaju mreže, grabljice, kašete i marende, a razgovori se sve češće vrte oko istog pitanja: „Jeste li obrali svoje?” Listopad i studeni u Dalmaciji imaju poseban miris. Miris zemlje nakon prve kiše, svježe ubranih maslina, domaćeg kruha i maslinova ulja. Za mnoge Dalmatince berba nije samo poljoprivredni posao. Ona je običaj, susret generacija i dio obiteljske povijesti.
Masline koje su sadili naši stari
U dalmatinskim maslinicima rastu stabla koja pamte mnogo više nego što bismo mogli ispričati. Neka su posadili naši djedovi, neka njihovi očevi, a neka su ondje toliko dugo da više nitko sa sigurnošću ne zna koliko im je godina. Pod njihovim krošnjama odrastale su generacije. Djeca su se igrala među stablima dok su odrasli brali, bake su pripremale marendu, a djedovi objašnjavali koje su masline najbolje rodile i zašto ove godine treba požuriti s berbom. I danas se u mnogim obiteljima ponavlja ista slika. Netko razapinje mreže, netko bere, netko skuplja plodove s tla, a netko je, naravno, zadužen za marendu. Posao zna biti naporan, leđa bole, ruke su umorne, ali na kraju dana ostaje onaj poseban osjećaj da je napravljeno nešto vrijedno.
U masliniku se obitelj ponovno okuplja
U vremenu u kojem svi nekamo žurimo, berba maslina jedan je od rijetkih običaja koji nas uspije okupiti na istome mjestu. Dolaze djeca, roditelji, bake i djedovi, rodbina i prijatelji. Razgovara se, smije, prepričavaju se stare zgode, a nerijetko se raspravlja i o tome tko je ubrao više. Za djecu je to prilika da nauče kako nastaje ulje koje svakodnevno stoji na obiteljskom stolu. Za starije je to nastavak tradicije koju su naslijedili od svojih predaka. A za sve zajedno, berba je podsjetnik da neke stvari vrijedi sačuvati upravo onakvima kakve jesu.
Kap ulja u kojoj je cijela Dalmacija
Maslinovo ulje u Dalmaciji nikada nije bilo samo namirnica. Ono je dio svakodnevice, gastronomije i gostoprimstva. Njime se začinjava riba, blitva, povrće i salata, dodaje se jelima koja se pripremaju generacijama, a često je dovoljno samo malo dobrog kruha i nekoliko kapi domaćeg ulja za užitak koji ne traži ništa više. Ekstra djevičansko maslinovo ulje cijenjeno je i zbog svojeg nutritivnog sastava. Bogato je jednostruko nezasićenim masnim kiselinama, a sadrži i prirodne antioksidanse, zbog čega je važan dio mediteranskog načina prehrane.
U Šibensko-kninskoj županiji maslinarstvo ima dugu tradiciju, a brojni lokalni proizvođači svojim trudom i kvalitetom ulja čuvaju i promiču vrijednost našeg podneblja.
Nije najvažnije koliko je ulja ispalo
Na kraju berbe uvijek se iščekuje odlazak u uljaru. Koliko će biti litara? Kakav je randman? Hoće li ulje biti dobro? No, oni koji su barem jednom proveli cijeli dan u masliniku znaju da se uspješna berba ne mjeri samo količinom ulja. Mjeri se zajedničkim ručkom, umornim rukama, dječjim smijehom, razgovorima koje tijekom godine ne stignemo voditi i osjećajem zadovoljstva kada se posljednja kašeta spremi u automobil. Jer maslina je u Dalmaciji mnogo više od stabla.
Ona je korijen, uspomena, obitelj i tradicija koju iz godine u godinu predajemo onima koji dolaze poslije nas.
Foto: Ilustracija i OPG Zoran Palinić, Sonković
Najbolji ovčji sir dolazi iz naše županije: OPG Franjić osvojio šampionsku titulu!