Kad će više javni poziv za iskaz interesa za POS?
Danas je mladim ljudima koji su tek započeli svoje profesionalne karijere i zasnivaju obitelj gotovo nemoguće po tržišnim uvjetima kupiti stan čak i u Šibeniku, koji još uvijek zaostaje za prosjekom cijena u gradovima primorske Hrvatske. Prošlo je već točno dvije godine od podijele zadnjih ključeva stanarima za stanove izgrađene kroz program POS-a u Šibeniku. To je bilo na Biocima.
Ako se pitanje stanovanja uskoro ozbiljno ne pokrene, realno je očekivati da će mnogi koji danas planiraju život u Šibeniku sutra svoj život planirati negdje drugdje. Zato stanogradnja kroz modele poput POS-a mora postati jedan od ključnih strateških prioriteta grada. U suprotnom, možemo očekivati daljnji demografski pad i odlazak stotina mladih ljudi i mladih obitelji. Upravo zato s velikim se nestrpljenjem čeka novi javni poziv Grada Šibenika za iskaz interesa za novu POS stanogradnju.
Gdje graditi novi POS: Jmanjak, TEF, model javno-privatnog partnerstva…
Ako se ozbiljno razmišlja o novom ciklusu POS stanogradnje u Šibeniku ključno je pitanje lokacije. Ne samo gdje ima slobodnog zemljišta, nego gdje se može graditi brzo, planski i urbano smisleno. U tom kontekstu najčešće se spominju tri potencijalne zone: Jmanjak, prostor bivšeg TEF-a i model suradnje s privatnim vlasnicima zemljišta poput zone bivše Vinarije.
Jmanjak se nameće kao logičan izbor za novu stambenu zonu. Riječ je o prostoru koji je već urbanistički predviđen za širenje grada, prometno relativno dobro povezan i dovoljno velik za plansku izgradnju cijelog kvartovskog koncepta s vrtićem, zelenilom i ostalim javnim sadržajima. Takve lokacije omogućuju da POS ne bude samo zgrada, nego cjelovit dio grada.
TEF kao jedna od najvećih razvojnih rezervi Šibenika, predstavlja priliku dugoročne transformacije industrijske zone u mješoviti urbani prostor. U takvom konceptu dio prostora može biti namijenjen i stanovanju, uključujući i POS modele. To je složeniji i skuplji zahvat, ali strateški iznimno važan jer vraća život na zapuštenu zonu. Krajnje je vrijeme da se šibenskoj dici omogući stanovanje na elitnim lokacijama te da ih se prestane tjerati u predgrađa.
Treći model je suradnja s privatnim investitorima, primjerice na lokacijama poput bivše Vinarije ili sličnih brownfield prostora. Grad može kroz urbanističke planove i ugovore osigurati da dio stanova bude u POS režimu, a dio tržišni čime se smanjuje pritisak na proračun, a istovremeno ostvaruje javni interes, a to je priuštivo stanovanje.
Jedna od mogućih zona je nastavak zone Bioci – sv. Mara gdje je također moguća suradnja s privatnim investitorom.
Zajednički nazivnik svih ovih opcija je potreba za jasnom političkom odlukom jer POS više ne smije biti povremeni projekt, nego stalna politika. Grad mora unaprijed pripremiti zone, infrastrukturu i planove, kako bi u svakom trenutku mogao pokrenuti novi ciklus gradnje.
Jer pitanje nije ima li Šibenik prostora za nove stanove, pitanje je kad će se konačno početi planirati nova POS stanogradnja?