Naša Zdenka odlazi u mirovinu!
Šibenik je grad koji pamti velike trenutke, ali najviše duguje ljudima koji su desetljećima radili tiho, uporno i s razlogom bez potrebe da budu u prvom planu. Zdenka Bilušić pripada upravo toj vrsti ljudi, onima koji ne grade samo programe i događaje, nego grade publiku, navike, osjećaj pripadnosti kulturi i vjeru da umjetnost nije rezervirana za “neke druge”, nego da je dio svakodnevnog života grada.
Zdenka Bilušić rođena je 1961. godine. Likovno se formirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a svoj profesionalni put ispisala je kroz spoj umjetnosti, pedagogije i kulture. Dvadeset i dvije godine radila je kao profesorica likovne kulture, ostavljajući trag u generacijama učenika koje je učila ne samo crtati, nego gledati i vidjeti detalje, prepoznati ljepotu, razumjeti prostor i priču. Ta školska disciplina, strpljenje i posvećenost kasnije su postali temelji svega što je radila u gradu.
Šibenčani je pamte i po nečemu što se danas čini gotovo simboličnim, naime Zdenka je vozila Renault 4. Onaj stari, skroman i pouzdan auto, koji je savršeno pratio njen karakter, nenametljiv, a uvijek prisutan gdje treba. Kao da je taj Renault bio produžetak njezinog mentaliteta. Ne treba ti glamur da bi ostavio trag, trebaš upornost i srce.
Jedan od najvažnijih dijelova njezina rada vezan je uz Međunarodni dječji festival u Šibeniku. Od 1995. godine vodila je likovne i lutkarske radionice, a s godinama je postala jedna od ključnih osoba radioničkog programa. Od 2003. do 2019. uređivala je festivalski radionički dio, stvarajući sadržaje u kojima djeca nisu bila samo publika, nego stvarni sudionici kulturnog života. Uz to je osmišljavala i vodila likovne natječaje koji su uključivali škole i vrtiće iz Hrvatske i inozemstva, pretvarajući festival u međunarodnu učionicu kreativnosti.
Paralelno s festivalskim radom, njegovala je i lutkarsku priču Šibenika. Još krajem osamdesetih sudjelovala je u lutkarskoj radionici šibenskog kazališta za djecu, a 1998. pokreće Lutkarski studio ANIMA. Iz toga će izrasti Putujuće lutkarsko kazalište FAUST, s kojim je realizirano više lutkarskih predstava. U njenoj interpretaciji lutkarstvo nije bilo “mali” žanr, nego ozbiljna umjetnost pristupačna, emotivna i moćna, pogotovo kad dopre do djece i zajednice.
Od 2005. godine njen se rad snažno veže uz Gradsku knjižnicu “Juraj Šižgorić”, gdje vodi Odjel za vizualnu kulturu djece i mladih. Tu se dogodilo ono najvažnije: knjižnica je postala prostor u kojem knjiga nije kraj priče, nego početak. U njezinom ritmu izložbe su postale stalna energija prostora, radionice redovita praksa, a likovni natječaji način da se djeci kaže vaš rad je važan. Uredila je i producirala velik broj izložbenih programa, pisala i oblikovala kataloge, stvarala sadržaje u kojima je knjižnica disala kao živo kulturno središte, a ne samo institucija.
Zdenka Bilušić nije radila kulturu po kalendaru, nego po potrebi grada. Zato je njen doprinos toliko vidljiv u stvarima koje se ne mogu lako izmjeriti. U generacijama koje su prvi put došle na izložbu jer je knjižnica bila sigurno mjesto, u djeci koja su kroz radionice shvatila da imaju talent i glas, u roditeljima koji su se iznenadili koliko kreativnost mijenja način na koji dijete doživljava svijet.
Osim rada u institucijama, bila je i autorica. Njezin autorski potpis prepoznaje se u slikovnicama koje spajaju priču, sliku i edukaciju kao format koji djeci prirodno približava grad, identitet i vrijednosti. Koautorica je i udžbenika likovne kulture “Pogled, potez” za osnovnu školu, čime se njezin pedagoški utjecaj proširio i izvan Šibenika. Autorski potpisuje više slikovnica, Faust – leteći čovjek, Putovanje jedne kornjače, Priča o dva Jurja, Antun, makarski slikar, Zeleno srce…
U šibenskom kulturnom životu njezino ime veže se i uz šire organizacijske i izdavačke projekte, posebno kroz angažman u Matici hrvatskoj Ogranku u Šibeniku, gdje je sudjelovala u projektima vezanim uz baštinu i identitet kraja, uključujući i uredničke poslove. Taj kontinuitet pokazuje da njezina priča nije “jedan posao” nego jedna cjelina: obrazovanje, kultura, tradicija, suvremenost i zajednica sve na istoj liniji. Ona je jedan od utemeljitelja Društva za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac.
I zato je najtočnije reći kako Zdenka Bilušić nije samo radila u kulturi ona je kulturu živjela. Nije stvarala samo događaje, nego prostor u kojem se ljudi osjete dijelom grada. Nije gradila samo programe, nego navike i vrijednosti. Takvi ljudi ne odu kada odu u mirovinu. Oni ostanu u svemu što su godinama gradili, u knjižnici, u festivalu, u lutkama, u crtežima, u izložbama, u dječjim rukama koje se ne boje stvarati.
Važno je spomenuti kako je Zdenka jedna od onih koja je imala poseban senzibilitet za svoj narod i državu. Nacionalni identitet i ljubav prema svom gradu su je i oblikovali u osobu koja nas je zadužila svojim profesionalnim radom.
Šibenik ima epitet grada zahvaljujući ovakvim ljudima.