Ljetna tema usred zime
Jedan od šibenskih paradoksa je činjenica da grad do prije 14 godina nije imao gradsku plažu. Šibenik, grad koji je nastao na moru i zbog mora, zapravo nije imao pravu gradsku plažu. Toliko smo se na to navikli da je to bilo normalno kao da je prirodno da se za kupanje ide negdje drugdje, na Jadriju, na Brodaricu, na otoke, ali ne u sam grad.
Grad je živio uz more, gledao ga, slavio ga na razglednicama i u pjesmama, ali ga nije koristio za kupanje. More je bilo kulisa, a ne prostor života. Tek pojavom uređene gradske plaže postalo je jasno koliko je to zapravo bio urbanistički i identitetski paradoks.
Zanimljivo je da danas tu plažu često više koriste gosti nego sami Šibenčani. Turisti s oduševljenjem skaču u more s pogledom na Dolac dok domaći prolaze, sjednu na zidić, ali se rijetko svlače i ulaze u more. Navika je čudna stvar desetljećima se učilo da se u gradu ne kupa, pa je taj obrazac ostao i kad se prostor napokon otvorio. Svaka čast iznimkama. Čak i ugostiteljski objekt na Banju iako se objektivno nalazi na sjajnom mjestu ne vrvi baš Šibenčanima.
Zato gradska plaža nije samo pitanje infrastrukture, nego i mentaliteta. Ona pokazuje koliko se odnos Šibenika i mora treba ponovno učiti kao svakodnevni, neposredni, gradski odnos, a ne samo izletnički ili turistički. Tek kad se Šibenčani u većem broju počnu ondje kupati, moći ćemo reći da se grad doista vratio svom moru.
Terraneo Festival – još nam nedostaješ…Tih dana Šibenik je bio metropola